Friday, June 18, 2021
HomeOsa newsVelika analiza Izraela Šamira: Pandemija kao predigra za nešto krupnije

Velika analiza Izraela Šamira: Pandemija kao predigra za nešto krupnije

Možda je Putin postupio mudro ne suprotstavivši se Meštrima kovida. Sklonili su Trampa. Uništili bi i Putina, i Rusi bi završili u beskrajnom zaključavanju

Pandemija nam je, ljupkošću i milošću Meštara kovida, poslata umjesto „pravog“ atomskog rata, da bi se poništili stari državni dugovi i napravili novi, da bi se dolaru omogućio novi početak, da bi se podstaklo traženje kredita i, posljedično, podigla kamatna stopa. Istovremeno, da se sačuvaju pojedini životi i imovina od inače neminovnog uništenja. Tako sam ranije mislio i pisao. Sad, pak, nisam više u to siguran. Pandemija možda nije zamjena za nešto drugo, već „meze“, a ono glavno, atomsko, nam tek ne gine.

Ova neprijatna pomisao pala mi je na pamet slušajući DŽoa Bajdena kako o Vladimiru Putinu govori kao o „bezdušnom ubici“. I manje uvrede bile su varnice koje su izazivale ratove. Srećom, opušteni Putin odgovorio je s osmijehom, poželjevši mu zdravlje i predloživši neposredan razgovor preko interneta, da bi Amerikanci i Rusi, i čitav svijet, sami mogli zauzeti stav. Bajden je izbjegao izazov. Ne zna se sjeća li se uopšte ko je Putin. Rekao je da se Putin umiješao u američke izbore i da će za to platiti. Putin, avaj, nije mogao imati uticaja na umrle Amerikance, a oni su ti koji su prevagnuli na izborima, jer su čitava groblja glasala za Bajdena.

Bijes Rusa bio je očit. Kad Amerika tako govori o nekome, to je znak da tog šefa države treba maknuti ili ubiti. Tako su govorili o Sadamu Huseinu i Gadafiju – i obojica su ubijeni, a njihove „otpadničke države“ razorene. Bilo je to jasno ispoljavanje neprijateljskih namjera, ne samo od strane Bajdena, već čitavog američkog establišmenta.

Svađati se s Rusijom već je dovoljno loše, ali Bajdenov režim nije se zaustavio na tome. Sutradan su se prilikom razgovora na Aljasci gadno posvađali s Kinom. Ministar spoljnih poslova Blinken započeo je pregovore optužujući Kinu za genocid u Sinkjangu, uskraćivanje prava građanima Hong Konga i smanjenje kupovine proizvoda iz Australije, rekavši da će SAD pregovarati „s pozicija sile“. „SAD će prema Kini biti konkurenti tamo gdje bi trebalo da budu, saradnici gdje mogu, a protivnici gdje moraju.“

Na ovaj neizazvani napad predstavnik Kine odgovorio je ovako:

„Hoćete da s Kinom razgovarate s pozicija sile? Sve je ovo, dakle, pažljivo planirano i udešeno? Mislili ste da ovako možete voditi dijalog? Sjedinjene Države nisu kvalifikovane da kažu da hoće da razgovaraju s Kinom s pozicije sile. Vi ne predstavljate čitav svijet, već samo vladu SAD. Mislim da velika većina država u svijetu ne bi prihvatila vrijednosti ili mišljenje SAD kao opšte javno mnjenje, niti bi prihvatile da pravila koja donosi mali broj ljudi budu osnova za međunarodni poredak.“

Ovaj uporedni udar i na Rusiju i na Kinu nije slučajnost. Bajdenov režim sprema se za rat. Prema izvještajima, u pripremi je nevidljivi bombarder nove generacije B-21, uz hiljade novih vrsta oružja za upotrebu od strane Bajdenovog režima i njegovih saveznika.

Britanska pudlica odlučila je da proširi arsenal nuklearnog oružja za 40 odsto. Pri tom je jasno protiv koga će to oružje biti upereno: Moskva ostaje „najakutnija prijetnja“ britanskoj bezbjednosti, izjavio je Boris DŽonson. Moskva je Neprijatelj broj jedan.

Avganistan je velika baza za invaziju na Srednju Aziju i prijetnju Rusiji s juga. Zemlja je 20 godina pod američkom okupacijom, i Tramp je bio odlučan da povuče vojsku odatle. Bajden je već nagovijestio da se neće pridržavati sporazuma SAD s talibanima o povlačenju američke vojske iz Avganistana, prema kom bi ono trebalo da bude završeno do maja 2021, rekavši da će biti „teško“ povući vojsku za šest nedelja.

Bajden je odbacio i Trampov plan o povlačenju vojske iz Nemačke, i to s dobrim razlogom: njegova administracija hoće da Nemačka odustane od Severnog toka 2, a zemlju je lakše ubijediti u to ako u njoj imate 40 vojnih baza.

Borba protiv Irana nikad nije ni prestajala. Kad je ne vode SAD, tu je njihov najbolji prijatelj Izrael. Prema pisanju Volstrit žurnala, u posljednje dvije godine izraelski ronioci izvršili su sabotaže protiv dvanaest iranskih brodova s naftom. Sve to im se, međutim, vratilo kao bumerang: 16. februara čitava sredozemna obala Izraela bila je prekrivena ljepljivom crnom masom.

Udar koji je pretrpjeo Izrael bio je strašan – pomor biljaka, životinja i ribe, pri čemu se još dugo neće moći sunčati i kupati. Tužna istina počela je izlaziti na vidjelo tek sad: „najgore zagađenje vijeka“ počinili su Izraelci.

Prva je o izvoru zagađenja progovorila izraelski ministar za životnu okolinu Gila Gamlijel, izjavivši da nafta potiče s iranskog tankera Emerald, koji je prevozio naftu za Siriju uprkos američkim sankcijama, nazvavši događaj iranskim ekološkim terorizmom. Gilu su, međutim, ubrzo ušutkali – izraelska vojna cenzura zabranila je dalju priču o ovoj temi, osim u najširim okvirima. Izgleda da je Gila Gamlijel bila u pravu – donekle. Izraelski disident Ričard Silverštajn o tom je napisao sljedeće:

„U pitanju je bio namjeran napad Izraela na iranski brod. Jedinica komandosa izraelske mornarice Flotila 13 tajno je zakačila minu na Emerald, s namjerom da se izazove manje oštećenje da bi se Iranu poslala poruka da njegovi napadi u Golfskom zalivu neće proći nekažnjeno.

Članak Harecovog kolumniste Anšela Pfajfera u londonskom Tajmsu potvrđuje vjerodostojnost mog izvora. Komandosi, međutim, nisu znali da je Emerald stara olupina odavno zrela za remont. Izraelska mina, koja je trebalo da napravi samo neznatno oštećenje, napravila je toliku rupu da se veliki dio nafte izlio u Sredozemno more. Katastrofu u Izraelu prouzrokovao je sam Izrael.“

Ovaj incident nas podsjeća da ratovi imaju nepredvidive posljedice, naročito svjetski ratovi. Takva potreba nekog naroda za ratom jasan je znak da je nesrećan. Kombinacija kovida i rata još je manje predvidiva. Amerika i njeni evropski saveznici su frustrirani.

DŽo Bajden je došao u Bijelu kuću kao čovjek Meštara kovida, s maskom na licu, koju ne skidaju ni on, ni njegovi viši zvaničnici. Teksas i Južna Dakota su se oslobodili, kao i Florida, ali je ostatak SAD i dalje pod ograničenjima. I pored miliona vakcinisanih, pandemija korone i dalje je razlog za zaključavanja i ograničavanje putovanja. Britancima nije dozvoljeno ni da izađu iz zemlje.

U Americi je žena, dr Mišlen Epštajn, odvela kćerku u školu a da pri tom (kakav užas!) nije stavila masku. Iz škole su pozvali policiju, i šestogodišnja ćerka joj je oduzeta na neodređeno vrijeme, jer majka nije poštovala režim obaveznog nošenja maske. Prema izvještajima, ćerka joj još nije vraćena.

LJudi su odveć ranjivi u Pravednoj imperiji. Utjerivači pravilnih stavova mogu vam raditi bukvalno šta god hoće. Naučnik koji nije reagovao kad je neko od studenata izgovorio zabranjenu riječ za crnca ostao je bez posla. Robert Hugland završio je u zatvoru jer je svoju 14-godišnju ćerku zvao ćerkom.

Od osamdesetih godina prošlog vijeka, Rusi su se smatrali srećnim ako pobjegnu iz svoje ledene domovine i dospiju na zapad. Djeca Staljina i Hruščova, najviših činovnika iz vlasti Jeljcinovog doba, umjetnici i naučnici, selili su na Floridu ili u Pariz, uvijek spremni da osude brutalnog diktatora Putina.

Popularni filmski glumac Aleksej Serebrjakov otišao je iz Rusije u Kanadu, ljutito zalupivši vrata za sobom, osuđujući „krvavi režim“ i „mješavinu sile, nadmenosti i nepristojnosti“ u Rusiji. I odjednom – vjetrovi počeše puhati u obratnom smijeru. Serebrjakov se vratio iz Kanade, iako mnogim Rusima to ni malo nije drago. Novinarka Asja Kazanceva vratila se u Moskvu pošto je živjela u Tel Avivu i Bristolu u Engleskoj, napisavši potom:

„Neočekivani kolateralni efekat pandemije je da su se svi prijatelji koji su odavno emigrirali u Evropu sjatili kući da provedu zimu ovde u Moskvi, gdje je vakcina besplatna, ima je, i nema zaključavanja. Društveni život je dvostruko aktivniji nego u mirnodopsko vrijeme. Nikad više neću biti usamljena!

Popularna jevrejska blogerka Alina Farkaš nedavno je napisala da se u Moskvi osjećaš kao voljeno dijete u velikoj porodici, dok si u emigraciji [u njenom slučaju u Izraelu] kao kad te pošalju u sirotište.“

Rusija nije zemlja čuda – ima puno mana i problema. NJeni oligarsi su prebogati, a narod siromašan; porezi su suviše niski, a društveno raslojavanje veće nego u SAD ili Kini. Ali – Rusija je slobodna. Možete govoriti i pisati šta god hoćete. Nema zaključavanja. Škole rade normalno; učenje na daljinu je rijetko. S pozorištima je isto. Nije obavezno nošenje maske, a gdje jeste, Rusi to ignorišu.

Putin je odgovorio Bajdenu s prepunog stadiona u Moskvi, gdje je od osamdeset hiljada ljudi svega ono nekoliko opreznijih nosilo maske. Vakcine ima i besplatna je. Radi se o starinskoj ruskoj vakcini bez dosad poznatih negativnih pratećih dejstava. Nesigurni ljudi koji su podlegli zapadnoj priči odlučuju se na vakcinaciju, dok se na ostale ne vrši nikakav pritisak.

Rusija je trenutno najopuštenije mjesto na svijetu po pitanju korone. Čak su i mrzitelji Putina, kojih je mnogo među Moskovljanima iz srednje klase, promijenili ploču.

Prvo su ga nazivali kukavicom koja se od virusa krije u bunkeru, a sad pričaju da se samo pretvarao, da je otpočetka znao da virus nije toliko opasan, i nazivaju ga prevarantom. Svakom se ne može ugoditi.

Rusija, međutim, ne poriče postojanje virusa. To ne bi bilo ni pametno, jer ruske vakcine donose gomile dolara u državnu kasu. Zamjenik direktora Državnog instituta za grip, dr Darija Danilenko, izokola je prokomentarisala: „Prvi put u istoriji otkad je uvedeno naučno praćenje, svijet se suočava sa sezonom epidemije bez gripa.“

Meštri kovida suviše su moćni da bi im se iko otvoreno suprotstavio. Ove sedmice riješili su se predsjednika Tanzanije DŽona Magufulija, koji se usudio da pomoću testova SZO na koronu testira papaju, kozu i motorno ulje, i svi su ispali pozitivni. Potom je odbio dalje korišćenje tih testova i objavio da u Tanzaniji nema kovida. Londonski Gardijan (u rubrici koju finansira Bil Gejts) 8. februara ove godine pozvao je na njegovo uklanjanje.

Američki Savjet za inostrane odnose podržao je 11. marta Gardijanov poziv i – čovjek je umro. On je drugi afrički državnik koji nije prihvatio zvaničnu verziju o koroni i okončao preranom smrću. Prvi je bio predsjednik Burundija Pjer Nkurunziza, koji nije dozvolio pristup izaslanicima SZO i odbio zaključavanje i masovno testiranje u zemlji. Smjesta je umro od srčanog udara, ili, prema drugim izvorima, od kovida, kao Magufuli. Čovjek koji ga je naslijedio odmah je pozvao SZO u zemlju i počeo postupati po njenim uputstvima.

I predsjednik Lukašenko odbio je diktat SZO, i bio bezmalo svrgnut, ali je uzvratio udarac. Na kraju krajeva, Bjelorusija nije Afrika. Šveđani su, kao što se zna, takođe poklekli pod pritiskom.

Možda je predsjednik Putin postupio mudro ne suprotstavivši se Meštrima kovida. Očito da su oni trenutno sila bez premca. Sklonili su Trampa i zaključali Evropu. Uništili bi i Putina, i Rusi bi završili u beskrajnom zaključavanju, poput Izraela i Francuske.

Ne mogu odgovoriti na pitanje kako je Meštrima kovida to pošlo za rukom. Ni Švab, drugorazredni profesor u Cirihu, ni Gejts, vlasnik velike informatičke kompanije, nisu bili u stanju postići tako nešto nikakvim poznatim sredstvima. Hoćemo li ikad znati ko stoji iza njih? Ili će i samo to pitanje biti osuđeno kao teorija zavjere?

Usput, Magufuli, pokojni predsjednik Tanzanije, bio je izuzetna ličnost. Jedan ruski list o njemu je napisao sljedeće:

„Magufuli je nastojao da svuda smanji nepotrebne troškove, i ušteđeni novac ulagao u puteve i besplatno obrazovanje (tokom njegovog mandata besplatno je postalo ne samo osnovno, već i srednje obrazovanje).

Smanjio je broj ministara sa 30 na 19, i otpustio oko 150 visokih službenika kao nepotrebne ili korumpirane. Revizijom je utvrđeno da je oko deset hiljada službenika na platnom spisku države postojalo samo na papiru.

Magufuli je otkazao dva ugovora s Kinom koja je potpisao njegov prethodnik Kikvete: izgradnju prve električne željeznice u zemlji i najveće luke u Istočnoj Africi u Bagamoju.

Samo lud čovjek bi prihvatio uslove koje su predložili Kinezi. Magufuli je bio ogorčen. Željeznicu je kasnije izgradila turska kompanija, a vlasti u Tanzaniji još se ne mogu dogovoriti s kineskim investitorom po pitanju luke.

Prema izvještavanju Asošijeted presa, Magufuli je smatrao da su razmjere pandemije veoma preuveličane i da je određene sile koriste za sabotiranje ekonomije. Nije htjeo da uvodi karantin bojeći se porasta siromaštva.“

Kratko rečeno, divna osoba! Ali, uzeo je na sebe nešto izvan svojih moći.

Meštri kovida igrali su na naš strah od smrti. Kako li će to prevazići potpirujući svjetski rat? Možda tako što će nam život učiniti toliko bijednim da prihvatimo masovno istrebljenje – ako ne sa zadovoljstvom, ono bar sa spokojem.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

- Advertisment -

Most Popular

Recent Comments