Wednesday, December 2, 2020
Home Arhiva KOMPAS: Draško Stanivuković

KOMPAS: Draško Stanivuković

INTERVJU: DRAŠKO STANIVUKOVIĆ

Vjerujem u život u svojoj zemlji!

 

Mladi ljudi na Balkanu su uvijek teško nalazili svoje „mjesto pod suncem“ kada je riječ o političkoj sceni. Ipak, svakih slobodno možemo reći, nekoliko decenija, desi se taj faktor X i pojavi se mlada, vrijedna, poštena i uporna osoba, visoke inteligencije, koja je u stanju da mijenja stvari iz korijena. Orange star magazin imao je čast da se druži sa mladićem koji je podigao prašinu u BiH, prevenstveno Republici Srpskoj i koji prosto osvaja svojom neiscrpnom energijom, ljubavlju i snagom koju ulaže u boljitak svoje zemlje i svog naroda.

Za sve one koji još ne znaju za njega, predstavljamo vam Draška Stanivukovića najmlađeg poslanika u Narodnoj skupštini RS i kandidata za budućeg gradonačelnika Banja Luke.

Za početak zamolili smo Draška da se predstavi našim čitaocima u dijaspori.

„Moje ime je Draško Stanivuković, 26 godina, od svoje osamnaeste godine sam u poslu koji zovem društveni aktivizam. To je način da danas u ovom društvu u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, jedna mlada osoba aktivno uključi u društvena dešavanja, sa ciljem da moja generacija ostane u ovoj zemlji. S tim u vezi sam jednostavno počeo da se bavim humanitarnim akcijama, počevši od jednostavnih stvari, kao na primjer da neko dobije ogrijev za zimu, struju, vodu, kanalizaciju… Vremenom to ljudi prepoznaju. 2014. sam bio kandidat na narodnog poslanika ispred svoje stranke PDP ali te godine smo imali samo jednog predstavnika. Svoju bitku sam nastavio i 2016. postajem najmlađi odbornik u istoriji grada Banjaluka. Tada sam dobio priliku da institucionalno djelujem kroz Skupštinu Grada Banjaluka i da otkrivam određene anomalije i činjenicu da se ovdje ljudi bore za elementarne životne uslove. Baveći se tom tematikom za prošlogodišnje izbore dobio sam podršku građana za Narodnu skupštinu RS sa velikim brojem glasova i sada sve ove stvari i probleme mogu da iznesem javno u Narodnoj skupštini RS. Završio sam Gimnaziju, student sam Ekonomskog fakulteta, još jedna godina do kraja, ali to mi je trenutno manje važno jer sam se u potpunosti posvetio sadašnjem zanimanju. Smatram da su manje važna moja lična dostignuća od opšteg kolektivnog dobra, kojem sam podredio sve što radim.

Uprkos svemu stignem da se posvetim vrijednostima u koje vjerujem, a to su očuvanje jezika, pisma, porodice, tradicije, kulture. Htio to neko priznati ili ne građani ovdje žive na rubu egzistencije, i mi smo narod kojem danas doista prijeti nestanak. Ovo više nije borba za to da imamo veće plate, bolji posao, i bolje uslove za život, nego se jednostavno ovdje borimo da preživimo. 30 000 ljudi ode iz ove zemlje svake godine. Imamo negativan prirodni priraštaj za 5000. To znači da danas generacija ljudi koja je otišla odavde prije 20 godina tj. njihova djeca niti imaju namjeru da se vrate, niti poznaju jezik dobro, već tamo gdje jesu planiraju svoj život i to je generacija koja je zauvijek izgubljena. Dakle drugo koljeno mi gubimo. I danas 20 000 radno sposobnih ljudi koji odlaze gube se zauvijek i nemaju senzibilitet prema ovom kraju, jeziku, pismu, tradiciji…

Danas već govorimo o trećoj generaciji koju trajno gubimo, a sa negativnim prirodnim priraštajem to je  nešto što nas neminovno osuđuje na nestanak. Stoga ne treba da sumnjamo u činjenicu nemoguće, i da nasjedamo na svakodnevnu političku floskulu vlasti gdje kažu, „ a svi odlaze“.

Ono što mi je bilo posebno zabrinjavajuće je kada je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić govorio o pitanju Srba i Albanaca, i kaže „Srba će za 10 godina biti milion manje, Albanaca dva miliona više, za 20 god Srba dva miliona manje, Albanaca četiri miliona više.“  Dakle ako jedan čovjek koji mođemo reći vodi maticu svih Srba u svijetu iznese jednu takvu retrogradnu pojavu bez sekunde svijesti da je on taj koji treba da utiče na suprotno i da nam daje vjeru u suprotno onda stvari nikako ne izgledaju dobro. Zamislite da sam ja direktor preduzeća od 30 radnika i kažem, ove godine imamo gubitak od milion konvertibilnih maraka, one tamo godine gubitak od dva miliona, šta bi ti radnici rekli?  Zar ne treba ja da kažem suoprotno, a ne da ovako ubijem svaku buduću nadu i vjeru u ovu zemlju i ove krajeve. Lično duboko vjerujem da je moguće da nove generacije naprave potpuni obrt i ne samo zaustave odlazak, nego da se ljudi počnu vraćati, jer ova zemlja će biti sigurnija, bezbjednija, radno sposobnija, sa više mogućnosti. Odatle razlog zbog čega se bavim politikom, jer sam u to duboko vjerujem. Za one koji ne znaju moja porodica je imućna i dobrostojeća i po svim načelima bih trebao biti bliži drugoj strani i opciji, prva je da me baš briga za sve ovo što se dešava, a druga da budem u vlasti. Ja sam izabrao treću, da mislim ono što mislim, da vjerujem u ideale one u koje je vjerovao moj pokojni stric čije ime nosim, da ne dozvolim da se takve stvari danas pretvore u javne nabavke, tendere i privatne milione, da se borim za ovu zemlju, da ne dozvolim da se dalje pustoši.

Kako se nosiš sa medijskim bojkotom ?

Pravim svoj medij na društenim mrežama. Dobio sam mogućnost i priliku da mi ljudi toliko vjeruju da sam danas napraćeniji političar u čitavoj BiH i jedan od najpraćenijih u regionu. Moje društvene mreže su praćenije od svih drštvenih mreža, ne samo političara nego i političkih organizacija. Broj čitanja i ulazaka na moju stranicu na mjesečnom nivou je milion. To je medij koji sam izgradio i ljudi koji žele da čuju istinu mogu je čuti iz prve ruke. To je jedini način da kažem istinu bez da dajem mogućnost nekom da me „sasiječe, izreže, montira“ u svoj već izmišljeni scenario. Mogućnost da moj glas dođe do onih ljudi koji vjeruju u stvari za koje se zalažem. Ovdje ne govorim samo u RS nego o cijeloj BiH ali i svijetu. Nedavno sam bio u Švedskoj i dobio sam na desetine poziva da budem gost našim  ljudima tamo bilo da je riječ o Srbima, Bošnjacima ili Hrvatima .

Šta očekuješ od kandidature za gradonačelnika Banjaluke?

Moja kandidatura i pobjeda je protivteža koja se neminovno mora stvoriti. Kakav bi bio svijet da nema Rusije, kakav bi bio svijet da nema Amerike? Kakav bi bio svijet da te dve zemlje nisu protivteža jedna drugoj? Zamislite da postoji samo Amerika, kuda bi taj svijet išao? A, danas mi imamo samo Ameriku u RS, tj imamo jednu grupu ljudi koja je nemilosrdno jaka i nemilosrdna prema sopstvenom stanovništvu, i koja je spremna na sve, ubištva, pljačke, manipulacije, hapšenje sopstvenog naroda, ako  nije u normi vrijednosti za koje se oni zalažu. Moja kandidatura i moja pobjeda kao potpuno atipičnog kandidata jeste stvar da će narod dobiti balans. Nekog ko će biti protivteža svim ovim anomalijama, lopovluku kriminalu, ubistvima. Biću prvi gradonačelnik koji ce pitati za park Petar Kočić, za izgubljene milione u Toplani, za ubistvo Milana Vukelića, Nikole Đurovića, Jovana Arbutine, Davida Dragičevića. Nekog ko će prvi da pita gdje su milioni od Crnog vrela, od poljoprivrednog zemljišta. Prvi koji je spreman da kaže ne građevinskoj mafiji, da postavi pitanjje šta se desilo sa budžetom koji je nekada bio 200 miliona sada je 100, ja to mogu i hoću, jer vjerujte nema nikog ko upravlja sa mnom.

Bojiš li se za svoju bezbjednost?

Ne mislim o tome…Što je možda pogrešno, možda i dobro. Pogrešno iz razloga jer mi je bezbjednost definitivno ugrožena, ali ne mislim o tome. S druge strane nemam straha nema te prijetnje koja mene može da zaustavi. U ovom sam potpuno istrajan, i u svakom inervjuu sam jasno rekao da nemam mogućnost da promijenim kurs i nemam mogućnost da odustanem. Meni sve ovo nije teret, ja ovo radim s lakoćom i uživam, ne osjećam težinu. Postoje izazovi naravno, svjestan sam svih prijetnji, svjestan sam polupanog automobila, svjestan sam 30 hiljada KM prekršajnih naloga, preko 12 god zatvora što mi prijeti zbog krivičnih prijava za koje me terete, svjestan sam da sam na njihovom progonu, ali sam duboko svjestan da sam pošten. Svjestan sam da je narod na mojoj strani, svjestan sam da oni znaju da mojom pobjedom gube budžet od 150 miliona, i da im to mnogo znači jer je Banjaluka najveći grad RS i da oslobađanjem Banjaluke ide oslobađanje RS.  Vjerujem da ćemo zajedno uraditi ono što niko prije nas nije uradio. Malo je neobično da jedan dvadesetšetogodišnjak obećava ovako krupne stvari, ali velika je stvar kada vam ljudi priđu i kažu ako ako nas ti izdaš nama nema spasa. Znate to su mnogo velike riječi. Takvo povjerenje i svoj zavjet ja ne mogu da izdam. Moja borba će biti neprestalna i  ja jednostavno ne mogu da pronevjerim ovo što imam i što gradim i što vjerujem da će učiniti Banjaluku i RS mnogo boljim mjestom. Očekujem pobjedu,  jer znate oni nemaju odgovor na mene, jer u njihovim očima to izgleda ovako. Zamislite momak ušao u politiku ne treba mu novac, odriče se plate, ne prima je i pri tom radi 24 sata To je za njih ludost.

Kakao vidiš saradnju RS i FBiH?

Ja smatra našu saradnju neminovnom, jer imam Jako dobre odnose sa svim ljudima i iz Federacije, na sve strane gradim prijateljske mostove. Smatram da Federacija i RS treba pozitivno da se takmiče, da se dopunjavaju, ko će biti bolji u izvozu, ekonomiji, sportu? Treba nas gledati  kao brata i sestru koji se pozitivno takmiče ko će više da uradi i pomogne svojoj porodici. U smislu što je bolja FBiH bolja je BiH, što je bolja RS bolja je BiH. Jer to je naš okvir, ja živim u RS koja je dio BiH, njen entitet. Suživot je imperativ, ja u tome ne vidim ništa loše naprotiv, imam jednu rečenicu koja mi je uvijek u glavi. Hodao sam Sarajevom i prišaoi mi je čovjek koji mi je rekao“Ja sam musliman, svaka čast brate srbine“. Moj stric je ubijen od strane bosšnjaka, dok je u isto vrijeme moja porodica čuvala jednu bošnjačku porodicu da ne bude ubijena. Smatram da sam dovoljno rekao o onom što mislim i kako sam vaspitan. Moja porodica je pravoslavna, tradicionalna, ćirilicom pišemo ali svakog čovjeka volimo.

Kada u kući imate jednog alkoholičara, on se svađa sa suprugom iz razloga da zamagli probleme koje pravi, trošenje novca, bančenje. Izmišlja svađu, i  onda šta mislite zbog čega se danas Čović, Iyetbegović i Dodik svađaju, a  poslije toga zajedno ručaju. Oni se svađaju jer iza njih nema dijela, nema fabrika, nema ekonomije i onda nas uvlače u svađu kao ne bismo vidjeli surovu realnost.

Poruka za dijasporu?

Moja želja je da budemo svjesni i da znamo da ako svi pohrlimo dalje od ove zemlje kome ce ona ostati? Svjestan sam zašto ljudi odlaze i razumijem svakog ko to želi i ko je to već uradio. Ovdje nema života, bezbjednosti, posla, sve je u fazi preživljavanja. Ipak ako svi odemo kome ostavljamo otadžbinu, kome ostavljamo ono u šta svaki čovjek treba da vjeruje, svoju tradiciju, pismo, jezik… svoje ognjište. Život je prolazan i mjeri se po onom  što ostavljamo iza sebe. Danas ljudi iz dijaspore koji su stekli mnogo, ja ih pozivam da uče svoju djecu da ovo ne zaborave, da nam dolaze u ove krajeve, da kada vide da su se ovdje stvari počele mijenjati , da dobiju želju da nešto ulože ovdje, a onda da vide da je moguće da se ovdje živi. Jer ako svi odemo onda ćemobez borbe ostaviti ono što su naši preci s borbom stekli. Moja poruka je da je ovo otadžbina za koju vrijedi živjeti.

Milana Dukić

 

- Advertisment -

Most Popular

Zastrašujuća stvarnost: Hvata vas jeza? Plašite se da bi vas neko mogao upotrebiti za …

Ako živimo u sistemu u kome je skoro sve napadnuto – porodica, moral, država, sloboda mišljenja,...

Predrag Kon u šoku zbog snimka koji je objavio Branimir Nestorović – VIDEO

Bivši član Kriznog štaba Vlade Srbije za suzbijanje epidemije virusa korona dr Branimir Nestorović jednim video...

Nađ skidao manekenku žena ga gledala

Albert i Mirna Nađ ponovo su u epicentru dešavanja. Ovoga puta supruga nekadašnjeg fudbalskog asa je kreirala donji veš, pa...

Frano Lasić dobio sina sa 30 godina mlađom suprugom!

 U subotu 29. novembra Milena Matić i Frano Lasić postali su roditelji prelepog dečaka. Milena se samo...

Recent Comments