Wednesday, July 28, 2021
HomeArhivaIntervju: Jelena Jeftić Za sreću treba dara, srećan čovek sreću stvara!

Intervju: Jelena Jeftić Za sreću treba dara, srećan čovek sreću stvara!

Da li je teško odgovoriti na pitanje ko je Jelena Jeftić?

–        Pa ne. Mislim da nije teško odgovoriti na to pitanje. Iako sada već četiri godine živim u Holandiji, u Utrehtu, ja sam još uvijek ona ista vesela Jelena koju poznaju moji školski drugari, prijatelji iz djetinjstva, svi ljudi iz moje mladosti, moje bivše kolege iz škole u kojoj sam deset godina radila, moji bivši učenici s kojima sam vodila često divne razgovore, mnogi ljudi iz Zenice, Nove Gajdobre, Bačke Palanke, pa dalje i iz Subotice, Novog Sada, Doboja… Bilo me je svuda.  Namjerno sam spomenula sva ova mjesta, jer često sam kao dijete školske raspuste provodila van rodnog grada, a kasnije se često i selila (sticajem raznih okolnosti). Svi ti ljudi, sva ta mjesta, sve je to obogaćivalo moj duh. Svi su oni ,,krivi“ što sam ja takva kakva sam.  Svo to silno bogatstvo, koje se godinama skupljalo u meni, sva ta ljubav, sreća, sve to, moralo je jednog dana izaći iz mene. I eto pronašla sam način: slike!!! Sa svim tim ,,mojim“ ljudima, pa i ljudima koje tek upoznajem, putem društvenih mreža sada mogu podeliti svu tu sreću koja iz mene navire. I kao što Duško Radović reče: ,,Ima jedna mudrost stara: i za sreću treba dara, srećan čovek – sreću stvara!“. Konačno imam to osećanje da imam sve što mi je najpotrebnije, zato i jesam sada, pored ostalog, i slikar.

Kažu da umetnici vide svet na svoj način i iz tog sveta izvlače ono što njih kao umetnike interesuje i to vraćaju na platno transformisano kroz neku svoju prizmu. Da li je kod Vas tako?

–        Naravno da je tako. Svaki pojedinac vidi svet iz svog ugla, na svoj način, pa tako i svaki umetnik, samo što slikar emociju prenosi na platno, muzičar kroz muziku, glumac kroz glumu i tako dalje. Kroz slike možete potpuno upoznati svakog slikara, pa i mene. Moje boje su žive a moji motivi su raznovrsni, šaroliki, raskošni…

Samo ću kratko dodati. Završila sam matematičku gimanziju, a onda diplomirala ekonomiju na univerzitetu u Novom Sadu. Mnogo volim matematiku, fiziku, astronomiju, ali i psihologiju, kvantnu fiziku, pa i književnost, istoriju umetnosti… I kao što se može zaključiti iz ovog svega: veoma sam radoznala i svestrana. I naravno, ja sam i majka dva divna srednjoškolca, voljena žena i prijateljica, prava domaćica u kući ali i vredni radnik, kako reče jedan moj kolega.

Koji su dominantni motivi na Vašim slikama?

–        Nema dominantnih motiva. Već rekoh da sam svestrana. Tu su i portreti i pejzaži, kao i divni holandski gradovi u kojima se prožimaju voda i svjetlo; cvijeće, ptičice, a i konji kao simbol snage, slobode, izdržljivosti ali i elegancije; i ono što želim posebno da naglasim, tu su i Beli Anđeo, ikone i motivi iz naše bogate srpske istorije.

Vaša paleta boja je raznovrsna. Da li je boja povezana sa sadržajem slike ili pak unutrašnjim stanjem duše?

–        I jedno i drugo.  Šta je boja, kako je definišemo? To je pojam koji se odnosi na osjećaj fizičke osobine svjetlosti čije kretanje registruje oko. Boja uvijek izražava neki osjećaj. Sadržaj slike uvijek izaziva određena osjećanja, naravno, pa su ujedno i boje povezane sa stanjem duše i srca, kako kažete. Vjerna sam svom srcu i poštena prema njemu. Vidim da se mnogima sviđaju moje slike, moje boje…

Imali ste priliku da radite portret holandskog kralja, kakvo je to iskustvo bilo?

–        Sve se spontano desilo. Desetak dana pre dolaska kraljice Maksime u moj kvart na jednu proslavu, ne znajući uopšte za taj događaj, moj dragi je izrazio želju da mu naslikam kralja i da stavi sliku u svoju kancelariju. Međutim, kako naš narod kaže: ,,Nije kome je namjenjeno, nego kome je suđeno.“, desi se ta proslava i eto. To jutro, 5. oktobra 2018. godine, prijateljica mi je poslala poruku da će kraljica doći i da bi možda trebala probati da joj poklonim portret. Fenomenalna ideja, zar ne!?! I dalje je sve istorija. (hahahaa ).

Nakon godinu dana dobila sam i pismo ličnog savjetnika kralja i kraljice  u kome se navodi da oni veoma cijene taj moj prijateljski gest i da je portret kralja dobio odgovarajuće mjesto u kraljevskim kolekcijama. Eto, imam čime da se pohvalim.

Koliko Vam je važno da Vaše slike ostvare kontakt sa posmatračima?

–        Mnogo. Slikarstvo me ispunjava, smiruje, raduje, ali kada vidim reakcije ljudi na moje radove, posebno me to čini srećnom. Uvijek se zahvaljujem svima koji mi upute riječi hvale. Evo želim i sada. HVALA i Vama što ste me primjetili u moru umjetnika i izrazili želju da razgovarate sa mnom o tome!!!

I zaista mislim da stvari vrijede onoliko koliko smo ljubavi u njih uložili. To ljudi osjete. To se vraća.

Gde pronalazite inspiraciju za stvaranje?

–        Kako da Vam to opišem. Ja sam puna inspiracije, ne pronalazim je, ona izbija iz mene. Kako sam već na početku izjavila, godinama se to sve skupljalo u meni i sada je sve to ,,eksplodiralo“. Intenzivno se bavim slikarstvom tek tri i po godine, otkako živim u Holandiji. Ponekad dok slikam, voljela bih kad ne bih morala spavati sve dok sliku ne završim do kraja. Dešavalo mi se da, od višesatnog rada, zabole me ruka, rame, leđa, sve… A ja samo uzmem tabletu protiv bolova i nastavim dalje. Neumorna.

Opišite nam situaciju kada se nađete jedan na jedan, Vi i prazno slikarsko platno.

–        Gledam ga, a ono gleda mene.  I onda dobijem ogromnu želju da ga cijelog što prije savladam, pokorim, ,,da svira kako ja pjevam“.

Da možete sebi postaviti samo jedno pitanje koje bi to bilo?

–        Nisam nikad razmišljala o tome. Pa evo, recimo: ,,Da li bih željela postati poznata slikarka?“. Da, naravno da bih.

Moj stil je ,,moj stil“. Mnogo mi se sviđa kako je to naš velikan Sava Šumanović govorio za svoj stil: ,,Kako znam i umem“. Baš tako i ja, jer nisam, zbog nekih tužnih životnih okolnosti (rat itd., ne bih sad o tome) završila likovnu akademiju. Samouka sam, slikam baš kako mogu, kako jedino znam. To je to što je.

Koji su Vam planovi za budućnost i kada možemo da očekujemo izložbu?

–        Slikarstvom se bavim iz hobija i trenutno isključivo slikam akrilnim bojama na platnu. Nemam neke velike planove po tom pitanju, osim što imam želju da jednoga dana, a to će sigurno biti kada moja djeca odrastu i budem imala više vremena a onda i prostora, počnem slikati uljanim bojama. Tada će sigurno biti i izložbi.

–        Hvala Vama još jednom! Bilo mi je veliko zadovoljstvo.

Utreht, 21.11.2020.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Most Popular

Most Popular

Most Popular